Poezija

Bože dragi, koji sve upravljaš, koji sjediš na prestol nebesni te mogućnim zažižeš pogledom sva svijetla kola u prostoru; ti, koji si razvija prašinu ispod tvoga trona svijetloga i nazva je tvojim mirovima, te si prašak svaki oživio, nasija ga umnijem sjemenom; ti, te knjigu držiš mirobitnu, u koju su sudbe upisate mirovima i umnim tvarima, koji si se milosno sklonio djejatelne oživit členove malom mravu ka gordome lafu, – provedri mi više Gore Crne, uklon’ od nje munje i gromove i smućeni oblak gradonosni!