Nenad Milkić - Pogrom 1: Kosti
1.100,00 RSD Originalna cena je bila: 1.100,00 RSD.990,00 RSDTrenutna cena je: 990,00 RSD.
Nenad Milkić - Pogrom 3 : Oganj
1.200,00 RSD Originalna cena je bila: 1.200,00 RSD.1.080,00 RSDTrenutna cena je: 1.080,00 RSD.
Nenad Milkić – Pogrom 2 : Kolona
1.100,00 RSD Originalna cena je bila: 1.100,00 RSD.990,00 RSDTrenutna cena je: 990,00 RSD.
Nastavak priče o porodici Kovačević. Roman o novijoj istoriji Krajine opisanoj u priči koja prati kretanje dve naizgled odvojene, ali u mnogim tačkama slične kolone.
Kategorije: Domaći pisci, Drama, Istorija, Istorijski, Nagrađene knjige
Opis
Izdavač: Milkić izdavaštvo
Povez: Tvrd
Format: 14 x 21 cm
Broj strana: 250
Pismo: Ćirilica
Godina izdanja: 2023.
Recenzije (0)
Budite prvi koji će napisati recenziju za „Nenad Milkić – Pogrom 2 : Kolona“ Odustani od odgovora
Povezani proizvodi
HAJDUK VELJKO PETROVIĆ
Ono što je Vuk Karadžić zapisao za srpskog vojvodu i svoga pobratima Hajduk Veljka Petrovića, da bi u vreme Ahila i Miloša Obilića bio njihov junački drug, sadržina je ovog romana ispisivanog po istoriji i mitu, po legendama i narodnom nasleđu vraćenom u sam život... Ono što novo u srpskom istorijskom romanu donosi Vitezovićevo delo jeste intermedijalno prožimanje. Majstor televizijskih drama, Milovan Vitezović već od prve stranice piše roman u kadrovima, isključivo dejstvuje slikama, ponekad naglasi čak i mizanscen i stalno vodi računa o ritmu pripovedanja... Vitezović se u gradnji lika Hajduk Veljka Petrovića oteo stereotipu potvrđivanom u kazivanjima o ustanku, u istorijskoj prozi i u desetinama pesama i drama. Njegov Veljko je živi lik, ludog, junaka, koji je srećan dok je živ, kako bi mogao da se bori i da smrt izaziva, koji mašta čak i da Napoleona napadne s leđa. Okružen bećarima, koji su toliko hitri da na konjima kišu preteknu, Veljko uspeva da pomera predele, da sve bude u romanu u pokretu, i istok, i šuma sa kojom će nestati pred Karađorđevim očima na kraju romana”...
Milovan Vitezović
Milorad Pavić – UNUTRAŠNJA STRANA VETRA
Unutrašnja strana vetra čita se sa obe strane i okreće kao klepsidra, dok u njegovoj sredini, u onoj praznoj strani koju je sam pisac postavio usred knjige, ostaje sve što se ne može dosegnuti ni u postojanju ni u nepostojanju. Tako je Pavić voleo da misli o svom delu koje se takođe čita između. Pavićev roman je priča između dva kontinenta, Evrope i Azije, koji su pokretali njegovu imaginaciju kao što su određivali našu istoriju.
„Roman o Heri i Leandru“, o tajni ljubavi i potrazi kroz vreme, o ljubavi između prošlosti i sadašnjosti koja je retko kada srećna a uvek je nužna, oslanja se na stari Musejev epilion i jednu legendu koja spaja ono što se ne može spojiti: dve obale Bosfora, dva pola i roda, dva bića i dve civilizacije, različite vekove i sudbine.
Petar S. Maksimović – Proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru
500,00 RSD
Stalni napredak u ishrani ljudi ima za posledicu povećanu potrošnju povrća, ali i strože zahteve u pogledu njihovog kvaliteta. Naučni radnici čine velike napore da udovolje ne samo potrošačima povrtarskih proizvoda u pogledu kvaliteta, stvarajući bolje sorte i hibride već i da za proizvođače stalno usavršavaju tehnologije proizvodnje kako bi se sa što manje ulaganja dobila rentabilna proizvodnja.
Slavomir Nastasijević – Gvapo
„Kelti su uvek izlazili kao pobedioci i širili se na sve strane po Evropi. Njihov način života i ratovanja bio je daleko iznad zaostalih, rasturenih hordi koje su se često uništavale između sebe, i kojima nije ni padalo na pamet da se ujedine i zajednički pruže otpor strašnom neprijatelju“, piše Slavomir Nastasijević na stranicama jednog od najboljih istorijskih romana naše književnosti Gvapo. Autor nas, na samo njemu svojstven način, vodi na putovanje kroz praistoriju, u smutna i burna vremena kad su se Kelti doseljavali na Pirinejsko poluostrvo.
Preživevši propast svog plemena, glavni junak, mladi Iberac Gvapo, našao se pred teškim iskušenjem: mora da preživi, prilagodi se i ukrade znanje od Kelta, koji su sve samo ne blagonakloni prema neprijateljima. U toj svojoj pustolovini, on upoznaje sebe, snagu svog karaktera, ali i sopstvene slabosti. Zaljubljuje se u tajanstvenu keltsku princezu, i njih dvoje će snagom svoje ljubavi utrti put nastanku keltiberskog naroda, a kako se to dogodilo otkriva vam ovaj čarobni roman koji se ne ispušta iz ruku.
Slavomir Nastasijević – Hannibal ante portas
Uzbudljivo, napeto, neočekivano…
Ovim se rečima jednostavno i ukratko može opisati radnja ovog istorijskog romana Slavomira Nastasijevića. Autor nije slučajno za naslov ovog svog romana izabrao slavnu latinsku izreku – Hannibal ante portas (Hanibal je pred vratima). Čuveni kartaginski vojskovođa predstavljao je najveću opasnost koja je zapretila tadašnjem Rimu, a izreka je ubrzo postala sinonim za najveću moguću pretnju.
Nije to nikakvo čudo. Hanibal se istakao i dokazao velikim pobedama nad Rimljanima tokom Drugog punskog rata (218–201. p. n. e.). Posle mučnog prelaska preko Alpa, 218. godine p. n. e., napao je sa svojom vojskom Rimljane u samoj Italiji i naneo im je teške gubitke. Najčuvenija je Hanibalova bitka kod Kane, kada je gotovo potpuno uništio rimsku vojsku od 80.000 ljudi. U Rimu su zavladali dotad nezapamćeni panika i strah, koji su kasnije našli svoj izraz u zadržali se u narečenoj latinskoj izreci. Ali na stranicama ovog romana otkrivaju se još neke tajne, koje pokazuju da ništa nije slučajno…
Slavomir Nastasijević – Legende o Milošu Obiliću
Miloš Obilić nije samo legendarni srpski vitez iz srednjeg veka, često spominjan i u srpskoj narodnoj epskoj poeziji; nije ni samo često opevani narodni junak. Reč je o intrigantnoj i zanimljivoj istorijskoj ličnosti kojoj je Slavomir Nastasijević posvetio roman Legende o Milošu Obiliću.
U predanju je ostalo zabeleženo da je Miloš Obilić bio je u službi vladara Srbije Lazara Hrebeljanovića za vreme osmanskog osvajanja Balkana 1389. godine. Legende kažu da je tokom Kosovske bitke, gde su Srbi pokušavali da odbrane svoju nezavisnost, Miloš Obilić došao do sultana Murata I i ubio ga, nakon čega su ga sultanovi stražari ubili. U 19. veku je Miloš postao poštovan kao svetac u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Slavomir Nastasijević se upustio u zahtevan poduhvat. Pokušao je da odgovori na pitanje ko je stvarno bio Miloš Obilić, da sagleda njegove vrline i mane, da ga čitaocima predstavi kao čoveka od krvi i mesa, ne umanjujući njegove podvige i zasluge, o čemu sâm u uvodu knjige piše: „Današnjeg čitaoca ta vrsta legende ne pleni kao nekad. U mašti savremenog dečaka ne nalaze se vile i aždaje, nego Turci. Zato su potrebni junaci da ih tuku, i to ranjivi, smrtni junaci, za čiji se život može strepeti. Takvu priču pokušao sam da ponudim našoj omladini pišući ovo delo. Malo će se šta naći u njoj iz starih narodnih predanja. Ličnosti imaju one karakterne osobine koje im je narodni pevač dao, a stavljene su u središte istorijskih zbivanja između Maričke i Kosovske bitke. Na taj način su Miloš Obilić i vitezi koji ga po predanju prate dobili realni ambijent u kome se kreću i delaju – postali su živi ljudi.“
Slavomir Nastasijević – Stefan Dušan
Dušan je snagom svoga duha i autoritetom od jedne osrednje balkanske kraljevine stvorio veliko carstvo. On je na najvidljiviji način pokazao kako treba upravljati državnim brodom kad je krma u sigurnim rukama. Srbija je u njegovo vreme bila prva vojna, ekonomska i državotvorna sila na Balkanu, objašjanjava Slavomir Nastasijević predstavljajući čitaocima glavnog junaka svog nezaboravnog istorijskog romana Stefan Dušan.
Pisac čitaocima na preko šeststo stranica, predstavlja Stefana Dušana ne samo kao velikog, moćnog i sposobnog vladara nego i kao čoveka od krvi i mesa. Dušan nije samo prvi srpski car. Njegova vladavina (1331-1355) i danas je u kolektivnom narodnom pamćenju upisana kao najslavnije doba srpske istorije.
Stefan Dušan je na vlast došao 1331. godine, svrgnuši s prestola svog oca, Stefana Dečanskog. Podržala ga je vlastela, koja je težila novim pohodima i osvajanjima, pa je Dušan već iste 1331. godine preduzeo prvi pohod, koji nije doveo do značajnijih teritorijalnih promena. Posle toga je izveo više osvajačkih pohoda na Vizantiju, koristeći se često unutrašnjim trvenjima. Značajno je proširio državnu teritoriju ka jugu. Osim sa Vizantijom, sukobljavao se sa Ugarskom, koja je imala osvajačke pretenzije na srspke teritorije, ali s Bosnom i oko Zahumlja. Pošto je osvojio dobar deo vizantijskih teritorija, krunisao se za cara, a srpsku vojsku je uzdigao na rang patrijaršije, što će kasnije dovesti do crkvenog sukoba između Carigrada i Srbije.
Pored osvajačke, značajna je i njegova zakonodavna delatnost. Najznačajniji spis je Dušanov zakonik koji je rešavao pravnu problematiku nastalu u novim uslovima Srpskog carstva, i koji se dobrom delom oslanja na vizantijsko pravo uz strogo poštovanje starijih zakonskih akata. Stefan Dušan je bio i kritor. Završio je Manastir Dečane, zadužbinu svog oca, a najznačajnija njegova zadužbina, gde je bio i njegov grob, bio je Manastir Svetih arhangela kod Prizrena.
Svetislav Pešić – Moja igra moj put
Moja igra moj put
Knjiga „Moja igra, moj put” je autobiografija slavnog košarkaškog trenera koji je svoju ljubav prema sportu, predanost i uspeh krunisao svetskim zlatom. Ali, ovo nije samo autobiografija, niti je samo knjiga o košarci i o treniranju. Ovo je knjiga o životu, o principima i vrednostima koje vode do uspeha. Znanje, iskustvo i pobednički pogled na svet koji su nesebično dati u ovoj knjizi mogu se primeniti na svim životnim poljima.
Košarka je nešto između timskog i individualnog sporta. Kombinacija individualne kreativnosti i atletike. Od pojave košarke pa sve do danas cilj je uvek isti – ubaciti loptu u koš.
Ono što je u košarci fascinantno je da su pet igrača dovoljna da pokrenu timsku igru i duh, a opet jedan igrač i trener sa svojim odlukama mogu bitno da utiču na razvoj utakmice (igre) i rezultat.
* * *
Sreća je u privatnom životu osnova za sve. Bez duševnog mira šta imaš?
Ljudi žele i uspehe. Za mene je život borba protiv prepreka, neprijatnosti, postavljanje zadataka da bi bio bolji. Posvećenost…
U sportu uspeh ne leži u tome da radiš samo ono što voliš, nego da voliš ono što radiš.
Život se menja i ja učim da se menjam.
Treba znati učiti i biti skroman, i prihvatiti da neko nešto radi bolje, na to nije uvek lako pristati, ali to je najbolji put do uspeha. Pronaći balans između skromnosti i samopouzdanja.
Svetislav Pešić

Recenzije
Još nema komentara.