Istorijski
Slavomir Nastasijević Stefan Dušan
,,Dušan je snagom svoga duha i autoritetom od jedne osrednje balkanske kraljevine stvorio veliko carstvo.On je na najvidljiviji način pokazao kako treba upravljati državnim brodom kad je krma u sigurnim rukama.Srbija je u njegovo vreme bila prva vojna, ekonomska i državotvorna sila na Balkanu, objašjanjava Slavomir Nastasijević predstavljajući čitaocima glavnog junaka svog nezaboravnog istorijskog romana Stefan Dušan.
Pisac čitaocima na preko šeststo stranica predstavlja Stefana Dušana ne samo kao velikog, moćnog i sposobnog vladara nego i kao čoveka od krvi i mesa.Dušan nije samo prvi srpski car.Njegova vladavina (1331-1355) i danas je u kolektivnom narodnom pamćenju upisana kao najslavnije doba srpske istorije.
Slavomir Nastasijević Teško pobeđenima
Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno prikazuje neke od najvažnijih događaja i najvećih istorijskih ličnosti našeg srednjeg veka, pridružujući im čitav niz živopisnih likova, izmišljene karaktere koji se izvanredno uklapaju u istorijsko tkivo njegove romaneskne proze, čineći je uzbudljivom i nadasve živom.
Tako je i s romanom Teško pobeđenima. Uz istorijske ličnosti – Stefana i Vuka Lazarevića, Đurđa Brankovića i njegove sinove Grgura, Stefana i Lazara, Đurđevu ženu prokletu Jerinu, Tomu Kantakuzena, silne ugarske i turske velikodostojnike – u ovom Nastasijevićevom romanu upoznajemo niz književnih likova, poput neustrašivih vitezova Jagoša i Dragoša i nenadmašnog ratnika sebra Aprila Sokolovića, koji se ne zaboravljaju.
Boreći se kao turski vazali protiv Tatara kod Angore, 1402. godine, Lazarevići i Brankovići se posle niza neobičnih događaja opet nađu na istoj strani. U društvu koje se raspada, u kome su sve vrednosti poljuljane i zbačene, jedino za šta se zakrvljeni velikaši i prestolonaslednici dosledno bore jesu vlast i moć. Bliski srodnici i rođena braća nalazila su se na suprotnim stranama, i jedino se sebičnim interesima mogu tumačiti čudni obrti i neočekivana savezništva...
Slavomir Nastasijević- Legende o Milošu Obiliću
Miloš Obilić nije samo legendarni srpski vitez iz srednjeg veka, često spominjan i u srpskoj narodnoj epskoj poeziji; nije ni samo često opevani narodni junak. Reč je o intrigantnoj i zanimljivoj istorijskoj ličnosti kojoj je Slavomir Nastasijević posvetio roman Legende o Milošu Obiliću. U predanju je ostalo zabeleženo da je Miloš Obilić bio je u službi vladara Srbije Lazara Hrebeljanovića za vreme osmanskog osvajanja Balkana 1389. godine. Legende kažu da je tokom Kosovske bitke, gde su Srbi pokušavali da odbrane
svoju nezavisnost, Miloš Obilić došao do sultana Murata I i ubio ga, nakon čega su ga sultanovi stražari ubili. U 19. veku je Miloš postao poštovan kao svetac u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Slavomir Nastasijević se upustio u zahtevan poduhvat. Pokušao je da odgovori na pitanje ko je stvarno bio Miloš Obilić, da sagleda njegove vrline i mane, da ga čitaocima predstavi kao čoveka od krvi i mesa, ne umanjujući njegove podvige i zasluge, o čemu sâm u uvodu knjige piše: „Današnjeg čitaoca ta vrsta legende ne pleni kao nekad. U mašti savremenog dečaka ne nalaze se vile i aždaje, nego Turci. Zato su potrebni junaci da ih tuku, i to ranjivi, smrtni junaci, za čiji se život može strepeti. Takvu priču pokušao sam da ponudim našoj omladini pišući ovo delo. Malo će se šta naći u njoj iz starih narodnih predanja. Ličnosti imaju one karakterne osobine koje im je narodni pevač dao, a stavljene su u središte istorijskih zbivanja između Maričke i Kosovske bitke. Na taj način su Miloš Obilić i vitezi koji ga po predanju prate dobili realni ambijent u kome se kreću i delaju – postali su živi ljudi.“
Beleška o piscu
Slavomir Nastasijević (Gornji Milanovac, 1904 – Novi Sad, 1983) potiče iz umetničke porodice. Njegova starija braća bavila su se slikarstvom (Živorad), književnošću (Momčilo) i komponovanjem (Svetomir). Diplomirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju književnu karijeru započeo je objavljivanjem humorističkih priloga u listovima Zvono, Ošišani jež, Jež i Pravda, a objavio je i dve komedije: Vračara Božana (Vršac, 1937) i Nesuđeni zetovi (Vršac, 1939). U humorističku prozu spada i njegov roman Istina o Mališi Čvoriću (Novi Sad, 1981).
U zreloj fazi svog stvaralaštva Nastasijević objavljuje istorijske romane: Gvapo (Beograd, 1957), Hannibal ante portas (Beograd 1958), Aleksandar Makedonski (Beograd, 1961), Julije Cezar (Beograd, 1964) i Karlo Martel (Beograd, 1989). Teme za svoje istorijske romane nalazio je i u srpskoj srednjovekovnoj istoriji, koju je podrobno proučavao i uspešno transponovao u svoja dela: Despot Stefan (Beograd, 1960), Vitezi kneza Lazara (Beograd, 1962), Legende o Milošu Obiliću (Beograd, 1966) Stefan Dušan (Beograd, 1975), Teško pobeđenima (Beograd, 1976) i Ustanak u Zeti (Beograd, 1984). Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno oslikava neke od najbitnijih istorijskih ličnosti našeg srednjeg veka, kao što su Stefan Vojislav, Stefan Dušan, knez Lazar, despot Stefan Lazarević, despot Đurađ Branković i drugi kosovski junaci. Dopunjujući plejadu svojih likova, Nastasijević stvara i neistorijske karaktere koji se maestralno uklapaju u istorijsku podlogu njegove romaneskne proze.
Slavomir Nastasijević-Despot Stefan
Kako oživeti prošlost, burne događaje o kojima inače čitamo u udžbenicima istorije? Na ovo pitanje nije teško odgovoriti kad uzmete u ruke sjajan istorijski roman Slavomira Nastasijevića Despot Stefan. Vešto, u maniru najboljih trilera, poštujući sled istorijskih događaja i okolnosti, a istovremeno dajući „mašti na volju“, pisac uspeva da nas vrati u vreme kad je mala srpska država bila prikleštena između dve velike sile, Turske i Ugarske. Upečatljivi zanimljivi i živopisni likovi, poput dvojice prekaljenih ratnika Teodosija Mukotrpnog i njegovog druga Spasenija, uvlače se čitaocima pod kožu jer su neobični, duhoviti i nikad se ne zna šta će sledeće uraditi. Kad se tome doda detaljno i slikovito opisivanje Bitke na Rovinama 1395, Bitke kod Nikopolja 1396. i Bitke kod Angore 1402. godine, onda je to istorijski roman u svom najboljem izdanju, koji potvrđuje da nijedna istorija zapravo nije dosadna, štaviše poziva nas da ovu našu otkrivamo, istražujemo i još nešto o njoj naučimo.
Beleška o piscu
Slavomir Nastasijević (Gornji Milanovac, 1904 – Novi Sad, 1983) potiče iz umetničke porodice. Njegova starija braća bavila su se slikarstvom (Živorad), književnošću (Momčilo) i komponovanjem (Svetomir). Diplomirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju književnu karijeru započeo je objavljivanjem humorističkih priloga u listovima Zvono, Ošišani jež, Jež i Pravda, a objavio je i dve komedije: Vračara Božana (Vršac, 1937) i Nesuđeni zetovi (Vršac, 1939). U humorističku prozu spada i njegov roman Istina o Mališi Čvoriću (Novi Sad, 1981).
U zreloj fazi svog stvaralaštva Nastasijević objavljuje istorijske romane: Gvapo (Beograd, 1957), Hannibal ante portas (Beograd 1958), Aleksandar Makedonski (Beograd, 1961), Julije Cezar (Beograd, 1964) i Karlo Martel (Beograd, 1989). Teme za svoje istorijske romane nalazio je i u srpskoj srednjovekovnoj istoriji, koju je podrobno proučavao i uspešno transponovao u svoja dela: Despot Stefan (Beograd, 1960), Vitezi kneza Lazara (Beograd, 1962), Legende o Milošu Obiliću (Beograd, 1966) Stefan Dušan (Beograd, 1975), Teško pobeđenima (Beograd, 1976) i Ustanak u Zeti (Beograd, 1984). Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno oslikava neke od najbitnijih istorijskih ličnosti našeg srednjeg veka, kao što su Stefan Vojislav, Stefan Dušan, knez Lazar, despot Stefan Lazarević, despot Đurađ Branković i drugi kosovski junaci. Dopunjujući plejadu svojih likova, Nastasijević stvara i neistorijske karaktere koji se maestralno uklapaju u istorijsku podlogu njegove romaneskne proze.
Slavomir Nastasijević-Julije Cezar
Slavomir Nastasijević
Julije Cezar
„Cezar je pravio dalekosežne planove. Sebe je video kao gospodara sveta, pa je nameravao da sve zemlje potčini svojoj vlasti. Divovski plan Aleksandra Makedonskog počeo je da ga progoni. I veliki Rimljanin se zanosio idejom o helenizaciji ne samo Azije nego i celog sveta. Nameravao je da prodre u najzabačenije kutke dalekih zemalja, da svuda za sobom ostavi tragove napretka i kulture i, što je najvažnije, da pronese rimske orlove... Cezar je savladao sve svoje neprijatelje koji su mu nauditi mogli oružanom silom, bio je
izabran za doživotnog diktatora, i sad je čeznuo za kraljevskom krunom. Kleopatra mu je često govorila da će rimski senatori, njegovi najljući protivnici, napraviti kraljevsku krunu i lično mu je staviti na glavu. Cezar je taj čas željno očekivao...“
Ličnost rimskog vojskovođe, državnika i pisca Gaja Julija Cezara ponukala je Slavomira Nastasijevića da napiše roman upravo o njemu.
Cezar je osvojio Galiju, posle građanskog rata protiv Gneja Pompeja Magna postao je doživotni diktator, čime je započeo preobražaj Rima iz republike u carstvo; ubijen je u Senatu. Postavši u zapadnom kulturnom krugu sinonim za autokratskog vladara, ali i za veštog vojskovođu uz bok Aleksandru Velikom, mnogo kasnije Napoleonu Bonaparti, njegovo je ime u mnogim evropskim jezicima u srednjem veku dalo reč za vladara. Ime mu je zapamćeno i u reformi računanja vremena koju je proveo 45. p. n. e., koje se naziva julijanskim kalendarom, a po njemu je i nazvan mesec jul. Njegov buran život i veza s Kleopatrom oživljavaju na stranicama Nastasijevićevog romana otkrivajući nam brojne zanimljive tajne: pobede, poraze, borbu na život i smrt, nadmetanje ljubavi i moći...
Beleška o piscu
Slavomir Nastasijević (Gornji Milanovac, 1904 – Novi Sad, 1983) potiče iz umetničke porodice. Njegova starija braća bavila su se slikarstvom (Živorad), književnošću (Momčilo) i komponovanjem (Svetomir). Diplomirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju književnu karijeru započeo je objavljivanjem humorističkih priloga u listovima Zvono, Ošišani jež, Jež i Pravda, a objavio je i dve komedije: Vračara Božana (Vršac, 1937) i Nesuđeni zetovi (Vršac, 1939). U humorističku prozu spada i njegov roman Istina o Mališi Čvoriću (Novi Sad, 1981). U zreloj fazi svog stvaralaštva Nastasijević objavljuje istorijske romane: Gvapo (Beograd, 1957), Hannibal ante portas (Beograd 1958), Aleksandar Makedonski (Beograd, 1961), Julije Cezar (Beograd, 1964) i Karlo Martel (Beograd, 1989). Teme za svoje istorijske romane nalazio je i u srpskoj srednjovekovnoj istoriji, koju je podrobno proučavao i uspešno transponovao u svoja dela: Despot Stefan (Beograd, 1960), Vitezi kneza Lazara (Beograd, 1962), Legende o Milošu Obiliću (Beograd, 1966) Stefan Dušan (Beograd, 1975), Teško pobeđenima (Beograd, 1976) i Ustanak u Zeti (Beograd, 1984). Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno oslikava neke od najbitnijih istorijskih ličnosti našeg srednjeg veka, kao što su Stefan Vojislav, Stefan Dušan, knez Lazar, despot Stefan Lazarević, despot Đurađ Branković i drugi kosovski junaci. Dopunjujući plejadu svojih likova, Nastasijević stvara i neistorijske karaktere koji se maestralno uklapaju u istorijsku podlogu njegove romaneskne proze.
Slavomir Nastasijević-Ustanak u Zeti
U Zeti izbija ustanak posle koga je Vizantija jedva uspela da opet uspostavi svoju vlast u tojmoblasti. Knez Vojislav, vođa ustanka, uhvaćen je i zatočen u Carigradu. Kako je vizantijski namesnik nastavio da postupa surovo prema stanovništvu u Zeti, narod je počeo da diže novu bunu. Pojava hrabrog i neustrašivog Razvigora dala je pobunjenicima vetar u leđa da istraju u svojoj borbi do konačnog oslobođenja, a Vizantinci postaju svesni da pobunu mogu ugušiti tek kada se reše njenog vođe... I dok u vazduhu lebdi pitanje ko je zapravo Razvigor i gde se krije, knez Vojislav beži iz zarobljeništva i pridružuje se pobunjenim seljacima...
Beleška o piscu
Slavomir Nastasijević (Gornji Milanovac, 1904 – Novi Sad, 1983) potiče iz umetničke porodice. Njegova starija braća bavila su se slikarstvom (Živorad), književnošću (Momčilo) i komponovanjem (Svetomir). Diplomirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju književnu karijeru započeo je objavljivanjem humorističkih priloga u listovima Zvono, Ošišani jež, Jež i Pravda, a objavio je i dve komedije: Vračara Božana (Vršac, 1937) i Nesuđeni zetovi (Vršac, 1939). U humorističku prozu spada i njegov roman Istina o Mališi Čvoriću (Novi Sad, 1981).
U zreloj fazi svog stvaralaštva Nastasijević objavljuje istorijske romane: Gvapo (Beograd, 1957), Hannibal ante portas (Beograd 1958), Aleksandar Makedonski (Beograd, 1961), Julije Cezar (Beograd, 1964) i Karlo Martel (Beograd, 1989). Teme za svoje istorijske romane nalazio je i u srpskoj srednjovekovnoj istoriji, koju je podrobno proučavao i uspešno transponovao u svoja dela: Despot Stefan (Beograd, 1960), Vitezi kneza Lazara (Beograd, 1962), Legende o Milošu Obiliću (Beograd, 1966) Stefan Dušan (Beograd, 1975), Teško pobeđenima (Beograd, 1976) i Ustanak u Zeti (Beograd, 1984). Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno oslikava neke od najbitnijih istorijskih ličnosti našeg srednjeg veka, kao što su Stefan Vojislav, Stefan Dušan, knez Lazar, despot Stefan Lazarević, despot Đurađ Branković i drugi kosovski junaci. Dopunjujući plejadu svojih likova, Nastasijević stvara i neistorijske karaktere koji se maestralno uklapaju u istorijsku podlogu njegove romaneskne proze.
Srpski vitezovi u doba Nemanjića
Monografska publikacija Srpski vitezovi u doba Nemanjića delo je koje u celosti potpisuje slikar Nebojša Đuranović; Đuranović je, naime, i autor teksta i autor vrednih ilustracija, rađenih tehnikom ulje na platnu.
Sažeti životopisi srpskih vladara iz dinastije Nemanjića i bočnih dinastija, osnova su koju autor nadograđuje uvidom u društveno uređenje srednjovekovne Srbije, ali i u svakodnevni život koji iz tog uređenja proističe, kao i u važne bitke, sudbonosne za srpsku državu srednjeg veka, u kojima su slavu stekli srpski vladari i vitezovi.
Od autora: Nebojša Đuranović
Sunovrat divova – Ken Folet
Prvi deo trilogije Stoleće, Sunovrat divova prati sudbine pet porodica – američke, ruske, nemačke, engleske i velške – kroz mračni i turbulentni period Prvog svetskog rata i Ruske revolucije. Brojne likove, čije se sudbine prepliću na najneverovatnije načine, pratimo od Vašingtona do Sankt Peterburga, od prljavštine i opasnosti rudnika do bleštavih dvorskih odaja...
Svet bez kraja Ken Folet
Više o knjizi
Katedrala i njen prior ponovo su u središtu zbivanja, u mreži ljubavi i mržnje, ponosa i pohlepe, ambicije i osvete. Zidarski esnaf, koji smo u Stubovima zemlje ostavili u povoju, prerastao je u uticajno udruženje, koje za glavnog graditelja urušene crkve predlaže Mertina, a prior Godvin odlučuje da mu ukaže poverenje. Mladi zidar i arhitekta prolazi kroz teška iskušenja: lokalni moćnik zatvorio je kamenolom, a prior nije zadovoljan tempom i troškovima obrade katedrale. Povrh svega, Keris, nezavisna i samouverena žena u koju je Mertin zaljubljen, ne želi da se uda za njega, iako ga voli. Kao i u Stubovima zemlje, Folet je u Svetu bez kraja dočarao sva dostignuća, zablude i pošasti srednjeg veka: od sjaja zadivljujućih, za ono vreme izuzetno naprednih arhitektonskih rešenja i medicinskih dostignuća, do pogubnog sujeverja, nemilosrdnog nasilja i jezive pretnje koja je u srednjem veku desetkovala evropska sela i gradove: kuge.
Tajna trgovca knjigama – Marčelo Simoni
Leto Gospodnje 1234. Posle dve godine provedene na dvoru Fridriha II na Siciliji,
trgovac relikvijama Injacio iz Toleda vraća se u Španiju zbog novog opasnog poduhvata: treba
da nađe pećinu Sedam usnulih. U tom legendarnom grobu, sedmorica hrišćanskih mučenika
doslovno su usnuli, utonuvši u večni san pre mnogo vekova. Ali trgovca svakako nije
pokrenula potraga za nekom relikvijom, već ga je podstakla tajna besmrtnosti koja se naoko
skriva iza priča o Sedam usnulih. Tragovi do kojih je došao Injacija vode od Kastilje do
Leona, zemlje iz koje potiče i u kojoj je ostavio svoju porodicu.
Po povratku je trgovac, međutim, prinuđen da se suoči s neugodnim novostima, o kojima
zbog dugog izbivanja nije bio obavešten. Njegova žena Sibila je nestala, možda da bi pobegla
pred strašnom pretnjom; Uberto, njegov sin, dopao je tamnice pod optužbom da je ubio
kraljevog glasnika. Ko se krije iza tih neprilika? Možda jedan podmukli dominikanski fratar,
lični duhovnik kralja Ferdinanda III od Kastilje. I jedna sekta trgovčevih starih neprijatelja,
Sveti Vem...
TRAVA – Keum Suk Gendry-Kim
Prije nekoliko godina, autorica Keum Suk Gendry-Kim intervjuisala je stariju Korejku po imenu Lee Ok-sun. Gendry-Kim se nadala da će naučiti nešto više o društvenoj klasi i rodnom disparitetu tokom Drugog svjetskog rata i napisati knjigu o ovoj temi. Ali nakon nekoliko intervjua, Gendry-Kim je shvatila da bakina lična priča opravdava sopstvenu knjigu. Rezultat intervjua je Trava, grafički roman koji je sada objavljen i na bosanskom jeziku u prijevodu Ji Suk Baek.
Tema je uznemirujuća, jer se usredsređuje na seksualno ropstvo tokom rata, koje je često traumatiziralo djevojčice u dobi od jedanaest ili dvanaest godina. Na početku svoje knjige, Gendry-Kim govori o terminu “žene za utjehu”, terminu koji se sada redovno koristi kako bi opisali djevojke i žene prisiljene na seksualno ropstvo tokom Drugog svjetskog rata:
Direktan prijevod japanskog eufemizma za “prostitutka”, ianfu, termin je i dalje kontroverzan, posebno među preživjelima i zemljama iz kojih su odvedeni, budući da odražava samo perspektivu japanske vojske i iskrivljuje iskustva žrtava. U svrhu ove knjige i poštovanja prema žrtvama i uprkos njenim vrlo jasnim nedostacima, odlučili smo se da koristimo doslovni prijevod, s obzirom na njegovu uobičajenu upotrebu u Koreji.
Trava je jedna od prvih knjiga koja prepričava ove mučne priče. Format grafičke novele (odnosno Manhwe) posebno dobro funkcioniše jer kroz crteže autorica može prenijeti Leejeve emocije i oštar krajolik sjeveroistočne kineske pustoši gdje je poslana nakon što su je neki Korejci oteli u dobi od petnaest godina. Gendry-Kim svoje djelo radi u crno-bijeloj varijanti kako bi istakla na dramaturgiju i ozbiljnost priče.
Ona će također ponekad odstupiti od tradicionalnih strip formata kako bi koristila dvije stranice za crtanje samo jedne slike. Na primjer, na početku priče, kada se Lee vraća u Koreju nakon pedeset pet godina u Kini, Gendry-Kim crta avion koji leti nebom kako bi naglasio Leejev povratak nakon pola vijeka. Rastanak u suzama, ali Lee se mora vratiti u Južnu Koreju jer je tamošnja vlada prijavila njenu smrt:
Bez obzira koliko je prošlo, mogu naći put kući zatvorenih očiju. Bosu, Busan… Trebalo mi je pedeset pet godina da se vratim, a let je trajao samo dva sata. Pedeset pet godina. Toliko je trebalo da odem kući.
Format Manhwe omogućava Gendry-Kim da lako skače u vremenu naprijed-nazad. Nakon što Lee napusti Kinu, priča se iznenada vraća u 1930-e i 40-e godine kada je bila dijete. Njeni roditelji nisu mogli priuštiti da prehrane svu svoju djecu, pa su Li dali porodici u Busanu uz obećanje da će konačno moći da ide u školu. Sve što je Lee ikada željela je da se obrazuje, pa je uvjerila sebe da je ovo odvajanje od porodice najbolje.
U ovom dijelu priče autorica Gendry-Kim postavlja sebe u knjigu, intervjuišući staricu Lee u njenom korejskom staračkom domu za bivše “žene za utjehu”, njenom novom prebivalištu nakon povratka u Koreju. Gendry-Kim će se pojaviti u drugim dijelovima knjige dok bude pričala Leejevu priču. Ali u ovoj prvoj sceni sa Gendry-Kim, Lee otkriva da je obećanje polaska u školu bilo laž i da je umjesto toga radila danju i noću za svoje nove roditelje u njihovoj prodavnici. Nakon što se je pobunila Lee je na kraju izbačena, ali nije znala put kući. Vlasnik kafane ju je zatekao kako luta i doveo je u svoju kafanu da tamo radi. Radeći u kafani, nekoliko Korejaca ju je otelo; imala je samo petnaest godina. Lee je vozom odvedena u sjeveroistočnu Kinu gdje počinju njeni problemi…
Prva knjiga prevedena sa korejskog na bosanski jezik. Trava je prevedena na 13 jezika. Dobitnica Nagrade Harwey za 2020. godinu za najbolju internacionalnu knjigu, New York Times-a za najbolji strip 2019. godine, kao nagrade Guardiana 2019. godine za najbolju grafičku novelu u Velikoj Britaniji.
Trgovac ukletim knjigama – Marčelo Simoni
Marčelo Simoni
Trgovac ukletim knjigama
TAJANSTVENA KNJIGA.
SMRT JEDNOG MONAHA.
JEDNA BEZVREMENA ENIGMA.
Leta gospodnjeg 1205, oca Vivijena iz Narbone progoni grupa neobično prerušenih
konjanika. Monah poseduje izuzetno dragocenu knjigu, koju ne želi da prepusti svojim
progoniteljima. Pokušavajući da im pobegne, otac Vivijen se survava u provaliju.
Trinaest godina kasnije, imućni patricij iz Venecije poverava misiju Injaciju iz
Toleda, nekadašnjem prognaniku u Svetu zemlju: da povrati jednu vrlo retku knjigu, Uter
Ventorum, onu koja je nekada pripadala Vivijenu iz Narbone. Dragoceni rukopis sadrži
učenja iz kaldejsko-persijske kulture i navodno može da prizove anđele i njihova učenja.
Injacio kreće u potragu za knjigom koja je, sudeći po nagoveštajima, skrivena nedaleko
od Torina.
Ali Injacio će tamo, umesto knjige, naći misteriju: Uter Ventorum je podeljen na
četiri dela, skrivena u Langdoku i Kastilji. Da bi ih pronašao, moraće da razreši teške
zagonetke. A Injacio nije jedini koji žudi za tom knjigom; ko će uspeti prvi da je se
dokopa i da otkrije njene tajne?
U IME PETRA Frančeska Imakolata Čaoki
Papa želi da promeni Crkvu, ali Crkva ne želi da se promeni.
„Sve što misliš da znaš o Vatikanu samo je bleda senka onoga što ćeš tamo zateći.“
U ime Petra nije samo priča o bogatstvima, rasipanju i spletkama već i svojevrsni j"accuse protiv međunarodnih lobija unutar Vatikana koji podrivaju papinu misiju obnove. Ovo je priča o njima: ko su ti ljudi, šta žele, koliko su opasni. I zašto bi se moglo dogoditi da dobiju ovu partiju.
Prvi put u celosti ispričana priča o skandalima koji su pratili rad takozvane Papine komisije.
Nedugo pošto se popeo na papski tron, papa Franja je dobio poverljiv dokument: reč je o bilansima finansijskih institucija Svete stolice. Tada je shvatio pravi motiv nezapamćenog postupka svog prethodnika, Benedikta XVI, njegove odluke da se povuče: Vatikan je na ivici bankrota. Troškovi Kurije su izmakli kontroli, a da bi se pokrili, upotrebljena su sredstva iz fonda za vanredne situacijie, pa čak i dobrovoljni prilozi koje vernici svakodnevno ostavljaju u crkvama širom sveta za pomoć siromašnima. Povrh svega, ispostavilo se da je „friziranje“ računa u Vatikanu svakodnevna pojava, kao i da Institut za verske poslove, poznatiji kao Vatikanska banka, radi krajnje netransparentno. Svestan razmera krize, u julu 2013. papa osniva međunarodnu komisiju čiji je zadatak da obavi temeljnu analizu finansijskog stanja Vatikana i ukaže na izlaz.
Vitezi Kneza Lazara Slavomir Nastasijević
Славомир Настасијевић у својим романима веродостојно осликава неке од најбитнијих историјских личности нашег средњег века, као што су Стефан Војислав, Стефан Душан, кнез Лазар, деспот Стефан Лазаревић, деспот Ђурађ Бранковић и други косовски јунаци. Допуњујући плејаду својих ликова, Настасијевић ствара и неисторијске карактере који се маестрално уклапају у историјску подлогу његове романескне прозе.
Vizantija rani vekovi Džon Norič
Vizantija – rani vekovi Dž. Dž. Noriča, prva od tri knjige o Vizantiji, obuhvata događaje i ličnosti do početka devetog veka i ujedno predstavlja najopsežniju i najpotpuniju do sada objavljenu istoriju Vizantije na Zapadu, umnogome nadasve drugačiju i objektivniju od onih prethodnih, a pre svega zasnovanu na dokumentima i proverenim činjenicama, potkrepljenu iscrpnim podacima, mapama, porodičnim stablima, spiskovima careva, patrijarha, papa i sultana, obimnom i detaljnom bibliografijom, kao i brojnim ilustracijama spomenika kulture koji su nastali pod njenim neposrednim uticajem, što sve zajedno svedoči da je reč o delu koje se s pravom može nazvati kapitalnim, a koje je za srpskog čitaoca posebno značajno ako se ima u vidu da su srpska srednjovekovna država, njena duhovnost i umetnost bile pod snažnim uticajem Vizantije.