Nenad Milkić - Besmrtni bataljon
900,00 RSD Originalna cena je bila: 900,00 RSD.810,00 RSDTrenutna cena je: 810,00 RSD.
Nenad Milkić Poslednja straža
1.000,00 RSD Originalna cena je bila: 1.000,00 RSD.900,00 RSDTrenutna cena je: 900,00 RSD.
Nenad Milkić – Zov Karaule
1.000,00 RSD Originalna cena je bila: 1.000,00 RSD.900,00 RSDTrenutna cena je: 900,00 RSD.
Drugi deo trilogije o Košarama. Roman zasnovan na pričama vojnika, koji su u vreme NATO bombardovanja boravili na jugoslovensko-albanskoj granici u blizini karaule Košare, i primili prvi kopneni napad koji je krenuo iz Albanije.
Kategorije: Domaći pisci, Drama, Istorija, Istorijski, Nagrađene knjige, Priče
Opis
Izdavač: Milkić izdavaštvo
Povez: Mek
Format: 14 x 20 cm
Broj strana: 343
Pismo: Ćirilica
Godina izdanja: 2024.
Recenzije (0)
Budite prvi koji će napisati recenziju za „Nenad Milkić – Zov Karaule“ Odustani od odgovora
Povezani proizvodi
Aleksandra Mihajlović – Kroz prstohvat cimeta
Bežeći od sopstvene savesti i sadašnjosti koja je okovana beznađem, Veles Petronijević, docent estetike i večiti hedonista, donžuanovske provijencije, u hotelskoj sobi u Italiji pronalazi prvo od mnoštva pisama davno upokojene srpske kraljice Natalije Obrenović čijom je sudbinom od detinjstva zaokupljen i proučava je sa posebnim zanimanjem. prepoznavši u Velesu tananu dušu koja nije onakva kakvom se prikazuje, nesmireni duh srpske kraljice vapi da se nekome ispovedi i pronađe spokoj. Ali ta pisma s onoga sveta dovode i Velesa do smirenja i preobražaja i on prihvata ono od čega večito beži – život stvarnosti i prekrasnu ćerku koju nije želeo, a koju je odgajila njegova sestra bliznakinja Vesna. Ludo zaljubljena u muža, koji se preko noći basnoslovno obogatio, Vesna ne sluti da se iza tog bogatstva kriju laži, prevare, ucene, ubistva i elitna prostitucija iz čijih kandži smrti će se jedva spasti Itana. Posle smrti sestre bliznakinje koja je ubijena u hotelu Moskva, Itana sanja samo o osveti i po cenu sopstvenog života razobličava mrežu najstarijeg zanata.
„Dinamična pripovest komponovana u ritmičnoj smeni četiri glasa koja svoje monološke forme utkivaju u svojevrstan dijalog koji će to uistinu postati tek na kraju, kada će svako načiniti pomak u samospoznaji i unekoliko promeniti sebe da bi razumeo i prihvatio druge.
Roman bez iluzija, ali s tračkom nade. Kroz život koji liči na crnu hroniku, zrnce nade se ne probija kao optimizam verujućih naivaca, nego kao krhka mogućnost da ljudskost sačuva svoje lice kako bi svet uopšte opstao.“ Ljiljana Šop
B. D. Benedikt – Sedam
B. D. Benedikt – Zvali su me Dizni
Na primedbu mnogih čitalaca da je moja biografija na sajtu preštura i da bi želeli da saznaju više o meni i mom životu, odlučio sam da im ovom prilikom ispunim želju i zabavim ih samo sa biserima mog životnog iskustva. Ali ne brinite, neće vam biti dosadno, jer moj život je ništa manje interesantan od mojih romana.
HAJDUK VELJKO PETROVIĆ
Ono što je Vuk Karadžić zapisao za srpskog vojvodu i svoga pobratima Hajduk Veljka Petrovića, da bi u vreme Ahila i Miloša Obilića bio njihov junački drug, sadržina je ovog romana ispisivanog po istoriji i mitu, po legendama i narodnom nasleđu vraćenom u sam život... Ono što novo u srpskom istorijskom romanu donosi Vitezovićevo delo jeste intermedijalno prožimanje. Majstor televizijskih drama, Milovan Vitezović već od prve stranice piše roman u kadrovima, isključivo dejstvuje slikama, ponekad naglasi čak i mizanscen i stalno vodi računa o ritmu pripovedanja... Vitezović se u gradnji lika Hajduk Veljka Petrovića oteo stereotipu potvrđivanom u kazivanjima o ustanku, u istorijskoj prozi i u desetinama pesama i drama. Njegov Veljko je živi lik, ludog, junaka, koji je srećan dok je živ, kako bi mogao da se bori i da smrt izaziva, koji mašta čak i da Napoleona napadne s leđa. Okružen bećarima, koji su toliko hitri da na konjima kišu preteknu, Veljko uspeva da pomera predele, da sve bude u romanu u pokretu, i istok, i šuma sa kojom će nestati pred Karađorđevim očima na kraju romana”...
Milovan Vitezović
Slavomir Nastasijević – Aleksandar Makedonski
U ovom napetom i zanimljivom romanu, Slavomir Nastasijević nam dočarava život Aleksandra Makedonskog ( 356. p. n. e – 323. p. n. e), makedonskog kralja i najvećeg vojskovođe i osvajača starog veka, čoveka kome je uspelo da ujedini sve antičke grčke gradove-države i plemena i povede ih u osvajanje ogromnog Persijskog carstva. Do svoje dvadeset četvrte godine Aleksandar je osvojio najveći deo tada poznatog sveta i stvorio grčko carstvo koje se prostiralo od Balkana do Indije.
Aleksandar Makedonski, kome je pošlo za rukom da tokom trinaestogodišnje vladavine porazi sve protivnike, kazao je generalima okupljenim oko njegove samrtne postelje da će imperiju ostaviti,,najačem’’ od njih, a predvideo je i mračnu budućnost svome carstvu.
Smrt Aleksandra Makedonskog, jednog od najvećih osvajača u istoriji, obavijena je velom tajne.Makedonski vojskovođa umro je u trideset drugoj godini.Posle jedne pijanke teško se razboleo, da bi jedanaest dana kasnije izdahnuo od groznice.Dok drugi smatraju da mu je presudio tifus, drugi sumnjeju da ga je neko od njegovih vojnika otrovao.
O nasleđu Aleksandra Makedonskog Slavomir Nastasijević piše:
,,Iza njega su ostale mnoge nove naseobine iz kojih su postali razvijeni gradovi, pomorske luke i rečni saobraćaj i druge vidne posledice mešanja Istoka sa Zapadom. Ubrzo je i Aleksandrija zablistala sjajem i kulturom. Aristotel postaje osnivač i upravnik Aleksandrijske biblioteke koja broji nekoliko stotina hiljada rukopisa. Pojavljuju se i novi pesnici: Teokrit, Heronda, Kalimah i drugi. Tako su iza Aleksandrove velike avanture ostali poneki tragovi.’’
Slavomir Nastasijević – Julije Cezar
„Cezar je pravio dalekosežne planove. Sebe je video kao gospodara sveta, pa je nameravao da sve zemlje potčini svojoj vlasti. Divovski plan Aleksandra Makedonskog počeo je da ga progoni. I veliki Rimljanin se zanosio idejom o helenizaciji ne samo Azije nego i celog sveta. Nameravao je da prodre u najzabačenije kutke dalekih zemalja, da svuda za sobom ostavi tragove napretka i kulture i, što je najvažnije, da pronese rimske orlove…
Cezar je savladao sve svoje neprijatelje koji su mu nauditi mogli oružanom silom, bio je zabran za doživotnog diktatora, i sad je čeznuo za kraljevskom krunom. Kleopatra mu je često govorila da će rimski senatori, njegovi najljući protivnici, napraviti kraljevsku krunu i lično mu je staviti na glavu. Cezar je taj čas željno očekivao…“
Ličnost rimskog vojskovođe, državnika i pisca Gaja Julija Cezara ponukala je Slavomira Nastasijevića da napiše roman upravo o njemu. Cezar je osvojio Galiju, posle građanskog rata protiv Gneja Pompeja Magna postao je doživotni diktator, čime je započeo preobražaj Rima iz republike u carstvo; ubijen je u Senatu. Postavši u zapadnom kulturnom krugu sinonim za autokratskog vladara, ali i za veštog vojskovođu uz bok Aleksandru Velikom, mnogo kasnije Napoleonu Bonaparti, njegovo je ime u mnogim evropskim jezicima u srednjem veku dalo reč za vladara. Ime mu je zapamćeno i u reformi računanja vremena koju je proveo 45. p. n. e., koje se naziva julijanskim kalendarom, a po njemu je i nazvan mesec jul. Njegov buran život i veza s Kleopatrom oživljavaju na stranicama Nastasijevićevog romana otkrivajući nam brojne zanimljive tajne: pobede, poraze, borbu na život i smrt, nadmetanje ljubavi i moći…
Slavomir Nastasijević – Legende o Milošu Obiliću
Miloš Obilić nije samo legendarni srpski vitez iz srednjeg veka, često spominjan i u srpskoj narodnoj epskoj poeziji; nije ni samo često opevani narodni junak. Reč je o intrigantnoj i zanimljivoj istorijskoj ličnosti kojoj je Slavomir Nastasijević posvetio roman Legende o Milošu Obiliću.
U predanju je ostalo zabeleženo da je Miloš Obilić bio je u službi vladara Srbije Lazara Hrebeljanovića za vreme osmanskog osvajanja Balkana 1389. godine. Legende kažu da je tokom Kosovske bitke, gde su Srbi pokušavali da odbrane svoju nezavisnost, Miloš Obilić došao do sultana Murata I i ubio ga, nakon čega su ga sultanovi stražari ubili. U 19. veku je Miloš postao poštovan kao svetac u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Slavomir Nastasijević se upustio u zahtevan poduhvat. Pokušao je da odgovori na pitanje ko je stvarno bio Miloš Obilić, da sagleda njegove vrline i mane, da ga čitaocima predstavi kao čoveka od krvi i mesa, ne umanjujući njegove podvige i zasluge, o čemu sâm u uvodu knjige piše: „Današnjeg čitaoca ta vrsta legende ne pleni kao nekad. U mašti savremenog dečaka ne nalaze se vile i aždaje, nego Turci. Zato su potrebni junaci da ih tuku, i to ranjivi, smrtni junaci, za čiji se život može strepeti. Takvu priču pokušao sam da ponudim našoj omladini pišući ovo delo. Malo će se šta naći u njoj iz starih narodnih predanja. Ličnosti imaju one karakterne osobine koje im je narodni pevač dao, a stavljene su u središte istorijskih zbivanja između Maričke i Kosovske bitke. Na taj način su Miloš Obilić i vitezi koji ga po predanju prate dobili realni ambijent u kome se kreću i delaju – postali su živi ljudi.“
Svetislav Pešić – Moja igra moj put
1.150,00 RSD
Moja igra moj put
Knjiga „Moja igra, moj put” je autobiografija slavnog košarkaškog trenera koji je svoju ljubav prema sportu, predanost i uspeh krunisao svetskim zlatom. Ali, ovo nije samo autobiografija, niti je samo knjiga o košarci i o treniranju. Ovo je knjiga o životu, o principima i vrednostima koje vode do uspeha. Znanje, iskustvo i pobednički pogled na svet koji su nesebično dati u ovoj knjizi mogu se primeniti na svim životnim poljima.
Košarka je nešto između timskog i individualnog sporta. Kombinacija individualne kreativnosti i atletike. Od pojave košarke pa sve do danas cilj je uvek isti – ubaciti loptu u koš.
Ono što je u košarci fascinantno je da su pet igrača dovoljna da pokrenu timsku igru i duh, a opet jedan igrač i trener sa svojim odlukama mogu bitno da utiču na razvoj utakmice (igre) i rezultat.
* * *
Sreća je u privatnom životu osnova za sve. Bez duševnog mira šta imaš?
Ljudi žele i uspehe. Za mene je život borba protiv prepreka, neprijatnosti, postavljanje zadataka da bi bio bolji. Posvećenost…
U sportu uspeh ne leži u tome da radiš samo ono što voliš, nego da voliš ono što radiš.
Život se menja i ja učim da se menjam.
Treba znati učiti i biti skroman, i prihvatiti da neko nešto radi bolje, na to nije uvek lako pristati, ali to je najbolji put do uspeha. Pronaći balans između skromnosti i samopouzdanja.
Svetislav Pešić

Recenzije
Još nema komentara.