Istorija
Slavomir Nastasijević – Ustanak u Zeti
U Zeti izbija ustanak posle koga je Vizantija jedva uspela da opet uspostavi svoju vlast u tojmoblasti. Knez Vojislav, vođa ustanka, uhvaćen je i zatočen u Carigradu.
Kako je vizantijski namesnik nastavio da postupa surovo prema stanovništvu u Zeti, narod je počeo da diže novu bunu. Pojava hrabrog i neustrašivog Razvigora dala je pobunjenicima vetar u leđa da istraju u svojoj borbi do konačnog oslobođenja, a Vizantinci postaju svesni da pobunu mogu ugušiti tek kada se reše njenog vođe…
I dok u vazduhu lebdi pitanje ko je zapravo Razvigor i gde se krije, knez Vojislav beži iz zarobljeništva i pridružuje se pobunjenim seljacima…
Slavomir Nastasijević – Vitezi Kneza Lazara
Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno oslikava neke od najbitnijih istorijskih ličnosti našeg srednjeg veka, kao što su Stefan Vojislav, Stefan Dušan, knez Lazar, despot Stefan Lazarević, despot Đurađ Branković i drugi kosovski junaci. Dopunjujući plejadu svojih likova, Nastasijević stvara i neistorijske karaktere koji se maestralno uklapaju u istorijsku podlogu njegove romaneskne proze.
Ni roman Vitezi kneza Lazara ne odstupa od ovog obrasca. U romanu se, naravno, najviše prostora daje učesnicima Maričke i Kosovske bitke, ali Nastasijević čitaoca nenametljivo upoznaje sa starim gradovima, utvrđenjima, rudarskim središtima i trgovinom, zanatskim i ratarskim proizvodima, odećom, oružjem, zadužbinama, a što je posebno značajno – s verovanjima i shvatanjima, s mentalitetom srednjovekovnog društva.
Slavomir Nastasijević KOMPLET
Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno prikazuje neke od najvažnijih događaja i najvećih istorijskih ličnosti pridružujući im čitav niz živopisnih likova, izmišljene karaktere koji je izvanredno uklapaju u istorijsko tkivo njegove romaneskne proze, čineći je uzbudljivom i nadasve živom.
NASLOVI IZ KOMPLETA:
Srbija i Rusija u Velikom ratu
Dušan M. Babac
Dvojezična monografija na srpskom i ruskom koja se bavi tematikom savezništva Srbije i Rusije u Velikom ratu. Istorijski pregled o vojnim vezama i odnosima dva bratska naroda, nastala sa ciljem da se osvetle neke malo poznate epizode iz te epohe, imena i lica njenih aktera u vreme obeležavanja stogodišnjice od početka rata koji svet dotad nije video. Autor se bavi genezom savezništva, otkriva njegove korene koji sežu u daleku 1806. godinu, u vreme borbe da se Srbija oslobodi turske vlasti, te se nastavljaju 1877. kada je Rusija ušla u rat sa Turcima pa sve do prelomne 1914. kada je Srbija u Rusiji našla svog glavnog i prirodnog saveznika. Zahvaljujući tome je spasen sam opstanak Srbije, koja se dostojno odužila, kako Rusiji tako i ostalim saveznicima. Savezničke vojne veze se nastavljaju tokom 1915, 1916. i 1917, do onog trenutka kada je Rusija, zbog revolucije, istupila iz tabora saveznika.
Pored više od 150 fotografija, ova značajna i vredna monografija propraćena je i bogatom dokumentarnom građom.
- Predistorija savezništva
- Ruska vojna pomoć Srbiji za vreme Prvog svetskog rata
- Ruske ekspedicione snage na Solunskom frontu
- Srpske dobrovoljačke divizije u Rusiji
- Srpski i jugoslovenski pukovi u Rusiji u vreme građanskog rata
- Karađorđevići i Romanovi
„Sažeto i plastično, akcentujući ono bitno, ali ne zaobilazeći rečite, često malo poznate i nepoznate detalje, Dušan Babac upoznaje čitaoca sa dugim istorijatom srpsko-ruskih vojnih veza i saradnje, što je uvod u njegovu uverljivu, obuhvatnu rekonstrukciju odosa Srbije i Rusije u godinama Prvog svetskog rata“ – Politika
Štefan Cvajg – Erazmo Roterdamski
Kao u priči pitko izlaže Cvajg istorijske i biografske okolnosti koje su uticale na formiranje Erazma kao osobe čija je životna težnja bila harmonična sinteza suprotnosti u ljudskom duhu, osobe koja ne odobrava drastične mere. Rat mu se činio nespojivim sa moralno mislećim čovečanstvom. Samo je jednu stvar na zemlji kao suprotnost razumu istinski mrzeo: fanatizam. Samostalnost u mišljenju smatrao je nečim što se samo po sebi razume. Ne boraveći stalno ni u jednoj zemlji i kao kod kuće u svima njima, prvi svesni kosmopolit i Evropejac, nije priznavao nadmoćnost jedne nacije nad drugom, i pošto je narode cenio jedino po njihovim najplemenitijim i najobrazovanijim duhovima, po njihovoj eliti, svi su mu izgledali dostojni ljubavi. Erazmo i njegove pristalice smatrali su napredak čovečanstva putem prosvećenosti mogućim i željno su iščekivali mogućnost da se pojedinac, kao i celo društvo, vaspita širenjem obrazovanosti.
ŠTEFAN CVAJG – BALZAK
Ako biste nekom istoričaru književnosti, pasioniranom čitaocu ili prosto frankofilu postavili pitanje koji je pisac bio najslikovitija, najgrotesknija i istovremeno po mnogo čemu najtragičnija ličnost u Francuskoj XIX veka – dobili biste isti odgovor: Onore de Balzak. Napisati dobru biografiju takve osobe – nekonvencionalnu, punu kontradiktornosti – nije lak zadatak, ali Štefan Cvajg je to izveo vrhunski. Napisao je veličanstvenu biografiju briljantnog stvaraoca. Opisao je život čoveka koji živi u svetu sopstvene neobuzdane mašte, prenoseći svoje snove, planove i ljubavi u stvarnost. Ali kako to biva u životu, stvarni svet ne ispunjava naše fantazije. Balzak je bio stvarniji u svetu svojih romana nego u svakodnevnom životu. Večiti gubitnik, siromašan biznismen i nesrećno zaljubljen u žene koje su ga tretirale kao budalu. U ovoj biografiji Balzak je živ, stvaran u svakom detalju, a njegova sudbina budi brojne emocije: od sažaljenja i simpatije prema tužnom detinjstvu, preko podsmeha njegovom snobizmu, „aristokratomaniji“ i čudnim ljubavnim avanturama, neverice da je tako nisko pao, besa što nije uspeo da izađe iz začaranog kruga dugova i zavisnosti, do divljenja za titanski rad kom se svim srcem posvetio.
Štefan Cvajg je stvorio delo koje dira srce i omogućava vam da doživite uspone i padove majstora književnosti. Na Balzakovoj biografiji radio je deset godina, smatrajući je „magnum opusom” svojih književnih ostvarenja. Ne sasvim završen rukopis – čudom preživeo ratna bombardovanja – objavljen je nakon autorove smrti, zahvaljujući naporima njegovog prijatelja Riharda Fridentala. Knjiga Štefana Cvajga je velika pohvala stvaralačkoj moći i spisateljskom talentu, divna panorama epohe, a pre svega fascinantna priča o neotesanom francuskom skorojeviću koji je ušao u istoriju kao jedan od najvećih književnih stvaralaca. Nakon čitanja poželećete da obnovite svoje znanje o Balzakovim romanima.
ŠTEFAN CVAJG – MARIJA STJUART
Na srednjovekovnoj pozornici intriga, dvoličnosti pa i krvavih ubistava Štefan Cvajg u ovom maestralnom biografskom romanu opisuje psihološke portrete dveju snažnih žena. Jedna od njih, škotska kraljica Marija Stjuart, rastrzana između strasti i ništa manje strastvene borbe za svoju veru, stoji nasuprot engleske kraljice, dvolične i proračunate Elizabete I. Svoj fascinantni životni put, strastvena i lepa Marija Stjuart okončava najpre u skoro dvodecenijskom zatočeništvu engleske kraljice i na kraju smrću odsecanjem glave, ni u jednom momentu ne pomislivši da se odrekne sopstvene vere.
„Moral i politika idu zasebnim putevima. Stoga se jedan događaj prosuđuje sa potpuno različitih stanovišta, već prema tome da li se ocenjuje sa stanovišta čovečnosti, ili pak sa stanovišta političke koristi. Moralno, pogubljenje Marije Stjuart ostaje kao potpuno neoprostiv čin: protiv svakog međunarodnog prava zadržali su u zatočenju usred mira kraljicu susedne zemlje, ispotaje spleli zamku i na najperfidniji način je njoj poturili. Ali, isto tako, ne može se osporiti da je, gledano sa državno-političkog stanovništva, odstranjenje Marije Stjuart za Englesku bila ispravna mera. Jer u politici ne odlučuje – nažalost! – pravo u jednoj meri, nego njen uspeh… Istorija često ide mračnim i krivudavim stazama, ali se na kraju uvek ispunjava istorijski smisao, uvek nužnosti konačno izvojuju svoje pravo“, objašnjava Cvajg pred kraj svoje pripovesti o tragičnoj sudbini kraljice Škotske.
Vil Djurant – DOBA VOLTERA
Doba Voltera – Istorija Civilizacije predstavlja doba Prosvećenosti a najveći zalagač za procvat umetnosti i nauke bio je, svakako, Volter. U ovoj knjizi se Vil Djurant fokusirao na istoriju i dešavanja Francuskoj, Britaniji i Nemačkoj u periodu od 1715. pa do 1756. godine. Sam početak se hronološki nastavlja na prethodne tomove, ali se kao i ostale knjige iz edicije Istorija Civilizacije može čitati zasebno. Prvo poglavlje se bavi vladavinom Luja XV, drugo poglavlje se bavi engleskom filozofskom misli u prvoj polovini XVIII veka, treće najviše govori o Volterovom radu i tadašnjem okruženju u kom su njegovi tekstovi nastajali. Četvrto poglavlje govori najviše o Johanu Sebastijanu Bahu, jednom od najvećih kompozitora kako baroka, tako muzičke umetnosti uopšte. Peto poglavlje nastavlja sa mislima i tezama Voltera, kao i enciklopediji Denija Didroa i filosofskoj klimi tadašnje Evrope.
Vladimir Ćorović – Istorija Srba
U ovoj knjizi dat je jasno sažet pregled istorije Srba od vremena njihovog naseljavanja na Balkan pa sve do sam početak Drugog svetskog rata. Ovo delo predstavlja celoviti, sintetički, pregled srpske prošlosti koja iz pera ovog našeg darovitog i marljivog istoričara biva sasvim razumljiva i manje upućenim čitaocima.
Vratiti se Rusiji
Osnovna poruka i svjedočanstvo Leonida Rešetnjikova, pisca knjige „Vratiti se Rusiji”, temelji se na Hristovim riječima: „pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko”. Taj jedini izlaz iz svih bezizlaza velike Rusije, prošavše kroz „ćorsokake beznađa” među kojima je najdublje bespuće bila bezbožna socijalna boljševička revolucija, predstavlja preko Rusije i njenim pokajanjem – izlaz za sve zemaljske narode i sveukupno čovječanstvo.
U čemu pisac ove knjige nalazi spas od tog demonskog duha samorazaranja i samouništenja, ne samo Rusije, nego cijelog svijeta?
Nalazi ga u povratku Rusiji, Svetoj Rusi.
Kako i čime?
Pokajanjem i sastradanjem. To i jesu po njemu osnovne i svojstvene crte uopšte Pravoslavne civilizacije.
Povratak Svetoj Rusi, Rusiji je nemoguć bez nalaženja nje u samom sebi, u svojoj duši, bez povratka svojim izvorima.
Pisac nalazi biblijski odgovor, jedini mogući, i objašnjenje onoga što se dogodilo sa Rusijom: „Revolucija je kazna Božija za grijeh, strašni grijeh bogoodstupništva”.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović